Genogram
Genogram je grafički prikaz s najmanje tri generacije (vi, vaši roditelji i vaši djedovi i bake).
Vrlo je sličan obiteljskom stablu. Uključuje podatke o demografiji, obiteljskoj strukturi, članovima i odnosima među njima. Omogućuje nam širu obiteljsku sliku našeg podrijetla, transgeneracijskog prijenosa modela i obrazaca vjerovanja, ponašanja i stavova u kojoj je istovremeno prisutna prošlost i sadašnjost. Genogram je fantastičan alat za prepoznavanje ponavljajućih obrazaca ponašanja, nasljednih tendencija, obiteljske dinamike i uvjerenja koja dominiraju ponekad i kroz nekoliko generacija.
Bez obzira kakva slika vašeg genograma bila, važno je da je nastala bez straha, s razumijevanjem i poštovanjem. Ukoliko u ovu izradu uđete nježno i s ljubavlju, moguće je vidjeti potpuno novu podržavajuću sliku starih odnosa.
Za početak samo izgovorite:
Moje ime je —, kći sam oca — i majke —-, po ocu unuka sam djeda —- i bake —-, po majci unuka sam djeda — i bake —-, po ocu praunuka sam pradjeda —- i prabake —–, po majci praunuka sam pradjeda—- i prabake —-.
Kako vam se čini? Kako se osjećate dok sve to izgovarate?
Sve što znate napišite, a što vam nije poznato pitajte, tražite i dajte si vremena. Vježbajte strpljivost i budite spremni na to da će vam neke informacije doći vrlo lako. Vježbajte i prihvaćanje jer neka će pitanja ostati neodgovorena.
Sa što više podataka u genogramu moguće je vidjeti što sve „pripada“ vama, vašoj obitelji, prostoru, vremenu i kulturi kroz nekoliko generacija.
Kada sve te podatke stavite na papir u zadane grafičke strukture genograma, dodajemo ostale podatke:
– individualne, prvo objektivne (spol, biološke i pravne odnose, stupanj obrazovanja, datume rođenja, vjenčanja, razvoda, smrti, …)
– subjektivne podatke (sve o razini funkcioniranja pojedinca i odnosa, jesu li funkcionalni ili ne, u kojoj mjeri i iz kojeg razloga, sve poznato o emocionalnoj, afektivnoj i psihološkoj vezi između njih).
Zašto genogram?
Želite li bolje upoznati sebe, napravite svoj genogram. Idite na sam početak po prostoru i vremenu, povezujući ljude i događaje sve do danas. Neprocjenjivo je znati gdje počinje, a gdje završava granica vašeg i njihovog trenutka izbora. Prekrasno je promatrati sve te procese, uspješne ili manje uspješne prilagodbe, procese odlučivanja i stajanja iza svojih odluka – u baš svakoj generaciji i u svakoj obitelji.
Iz života
Prvi genogram u našoj obitelji izradila je moja mlađa sestra kao seminarski rad u srednjoj školi prije više od 20 godina. Popunjavan je kroz vrijeme, kada je stigla cijela nova generacija koja je počela s bratovim i mojim sinom (1995). Uvijek je u cijeloj obitelji bio netko tko je dopunio podatke sa smrtima ili rođenjima. Ono što je meni nedostajalo i što je mene „natjeralo“ da se uključim bile su bolesti po maminoj ženskoj liniji.
Vratila sam se sa sistematskog pregleda, uznemirena zbog razgovora s liječnicom koja me primila. Uglavnom, razgovor je išao u smjeru da bih trebala biti svjesnija i poduzeti „nešto“ jer sam u visoko-rizičnoj skupini od oboljenja karcinomom dojke zbog obiteljske anamneze. Tada je bila aktualna izjava i priča A. Jolie, a i sestrina rečenica „Znaš ti čiji smo?!“ s vremena na vrijeme bi mi baš ‘zvonila’. Naravno da me strašila, ali me i zanimalo otkuda ta bolest mojoj majci i u njezinoj obitelji, te što ona znači za mene. Nakon svih tih godina, jako puno istraživanja, učenja i življenja kroz iskustva, najviše odgovora sam našla u sebi i svojoj primarnoj obitelji.
Uspjela sam izraditi i genogram sa sedam generacija. Nastala je jedna nova, šira slika i potpuno novi, dragocjeni uvidi za mene. Apsolutno svaka generacija traži samo svoj način kako da pripada i prilagodi se obitelji u vremenskom prostoru u kojem žive. Isto tako, svaka generacija želi ravnotežu u primanju i davanju, priznanje i poštovanje, dozvolu i „blagoslov“ za samo svoj životni put. „Nazovimo stvari pravim imenom!“, rekao bi moj Marin. To je PRIHVAĆANJE! Zar ne!? Prihvaćanje na svim razinama.
Svaka generacija ima svoje slabe i jake točke, ima svoje strahove, tabue i modele preživljavanja (baš kao i svaka biljka i životinja na Zemlji). Vjerujte, u svakoj generacije postoje osobe kojima „nije važno“ ono što su oni, već kako ih njihova okolina percipira. Uvijek će više brinuti o drugima nego o sebi. Ponekad se čini da je njihov životni put hod po nevidljivoj „šabloni“ i tu nema mjesta niti vremena za propitivanje jer je obitelj njihova jedina opcija. Njihov cijeli fokus je na drugima, nikako na njima samima. Priznajem da mi je ovo bio najveći test u prihvaćanju. Spoznaja da ih osuđujem, uključujući i vlastitu majku, naučila me da zapravo ništa ne znam o njima, da nemam pojma kako je ‘biti u njihovim cipelama’.
Isto tako, u svakoj generaciji postoje i oni koji žele znati i razumjeti, pa postavljaju pitanja svima i svemu oko sebe. Oni traže samo svoj put i njime idu bez obzira što i kako okolina reagira. Na tom putu mijenjaju same sebe, svoje modele ponašanja i svoja uvjerenja. Ne znam čine li to uvijek sa svjesnom namjerom ili reagiraju reaktivno. Je li stvarno „ svaka noga u stražnjicu korak naprijed“ i moramo li svi proći fazu „crne ovce u obitelji“ da bismo bili svoji?! Znam da je sve to život i da je upravo on taj koji iskustvima tka najljepše tkanje.
Bez obzira kojoj opciji pripadali, zahvalna sam svima na njihovim životima, svi oni su moji, a ja njihova. Zahvalna sam posebno svim tim posebnim ženama koje su radi ‘mira u kući’, na nježniji, tiši i nevidljiviji način, našle samo svoj put. Zahvalna sam na njihovim izborima, odlukama i načinima kako su se prilagođavale, uvidima i pričama koje su uspjele prenijeti i svemu dobrome iz baš svake generacije.
Zahvalna sam i svim muškarcima, ocu, djedovima i svima kojima je uvijek bilo važno njihovo ime i prezime, bez obzira na vrijeme i mjesto. Zahvalna sam na svakoj njihovoj promjeni i kretanju u novo, na svakom njihovom novom početku uz more ili planine, u dolinama i uz rijeke. Sve ih volim, svi su oni moji i ja njihova. Zahvalna sam za svoj život jer da njih nije bilo, ne biste čitali ovaj tekst.
Genogramom otvaramo niz uvida i otkrića do kojih dolazimo isključivo kad se susrećemo sa životom licem u lice. Upravo onakvim kakav on jest. Otvaramo taj veliki paket, odvezujemo mašnu s najvećeg dara svog života i gledamo cijelu svoju obitelj s mirom i prihvaćanjem prošlosti u sadašnjosti. S ljubavlju i mirom, to je nova slika nekih starih odnosa koja donosi puno jasniju budućnost nama i našim potomcima, to je šira slika u kojoj sve ima smisla i sam život ima smisla.
Shiatsu me naučio da – samo iz mira i s nježnom podrškom – naša najslabija točka može postati najjača, ali samo ako tako odlučimo i iza te odluke stojimo. NLT (No Limit Therapy) mi donosi nove tehnike fiksiranja fokusa na pronalaženje novih načina i rješenja za izgradnju porušenih mostova između generacija. Moja obitelj i partnerski odnos mi svaki daju podršku i priliku da sve to integriram, živim i dijelim. Sve skupa pomoglo mi je da razumijem, doživim i spoznam samu sebe, i ovu novu sebe u odnosu na svijet.
Sad znate zašto genogram i zašto se ničega u životu ne treba plašiti, već samo razumjeti.
Ukoliko osjetite da je ovo i vaša tema, dobrodošli ste.
Ukoliko želite sebi, svojim precima i potomcima, uravnotežene i ravnopravne odnose, dobrodošli ste.
Primite moju pozivnicu u trenutak!
Grlim, Ivana
