Pozivnica
U
Trenutak
je namijenjena svima koji su znatiželjni, imaju volju, znaju i vole PUTovati kroz sve razine postojanja svoga bića, kroz svoje tijelo, svojim IQ, EQ i SQ, svojom prošlošću i budućnošću, svojim precima i potomcima u sadašnjem trenutku.
Tu je za sve koji žele u svom životu napraviti više prostora za prisutnost lijepog, harmoničnog i smislenog odnosa sa sobom i svijetom oko sebe.
Zamisli beskonačan prostor prisutnosti, dakle i iskustva kroz transgeneracijski prijenos. Zatim zamisli i vrijeme u kojem si sa sobom, sa svime što jesi i sa svim divnim mogućnostima koje postoje, a za kojima sada samo čezneš – mirom, lakoćom, radošću… harmonijom. Transgeneracijski smo prenijeli osim tereta i trauma i sve divne osobine koje nikako da dobiju zasluženo mjesto u našim životima, slažete li se?
Moje pitanje vama jest: „Što je sve to dobro s čim ste došli na ovaj svijet? U svoju obitelj? Na ovo mjesto i u ovo vrijeme?“. Odgovor se krije u Pozivnici U Trenutak.
O samom nastanku – od ideje do realizacije
Riječi su uvijek važan dio mene. Moj otac me uveo u svijet riječi, kroz knjige i priče, a po majci sam „morala“ pisati tako da svi mogu napisano razumjeti. Pozivnice U Trenutak su upravo te riječi: jednostavne, praktične i životne, baš kao oni, baš kao ja danas.
Na kartici je vanjski okvir dio fraktalnih crteža koji su nastali u vlastitom procesu s bojicama (ljeto 2017.) koje je ova mala djevojčica u meni dugo tražila u životu. Nakon tog susreta s njom i bojicama više ništa nije bilo isto. Upravo to namirenje otkrilo je davno zakopano blago i povratak u samo središte moga bića – povratak DOMA.
Naziv fraktal iskovao je sedamdesetih godina XX. stoljeća matematičar Benoît Mandelbrot, a korijen mu je latinska riječ fractus, što znači razlomljen, slomljen. Mandelbrot je ukazao na nešto oduvijek prisutno u svijetu koji nas okružuje, nešto što je dotad svima izmicalo i ostajalo nevidljivo, skriveni obrazac prisutan u prividno kaotičnim oblicima. On kaže: ,,Jednom kad vidite te slike, odgovor postaje očigledan.,,. Upravo taj odgovor sam stavila u središte kartice – ravnotežu i transgeneracijsko dobro.
Središnji dio kartice je bijeli krug pomoću kojeg ulazimo u prostor našeg referentnog okvira, koji je na mnogim dijelovima isto tako razlomljen – fraktalan. Krug bijele boje, koji je simbol vremena i duha, predstavlja cjelovitost i homogenost. Kroz ovaj simbol savršenosti, u kojem nema ni početka ni kraja, imamo priliku za transgeneracijsko namirenje i pomirenje, svoj trenutak istine na staničnoj razini. Jednom kada vidite sliku, odgovor postaje očigledan, kao i ravnoteža i transgeneracijsko dobro.
Pozivnice u trenutak su pomoćni alat promatranja iz sebe svega što nas okružuje, kroz samo jednu riječ. Tvoje je da u ovom trenutku u svom tijelu, pomoću svog IQ, EQ i SQ, u svojoj prošlosti i budućnosti, svojim precima i potomcima, nađeš sve što postoji/vibrira i napišeš ili izgovoriš, nacrtaš, odsviraš, otplešeš… sve što ti ta riječ znači. Zatim, dopusti da se sve razine tvoga bića izraze. Dopusti svome tijelu da napravi pokret, umu da se izrazi i duhu da se pokaže u kreativnom, maštovitom i nježnom prostoru kojeg upravo stvaraš.
Za početak, iz cijelog snopa izvuci svoju karticu (ili najviše 3) i samo promatraj … dopusti si osjetiti što svaka riječ znači za tebe… u kojem dijelu tebe spava ili živi… u tišini prati svoje tijelo, um i duh i napravi što god ti dolazi da zapišeš, nacrtaš, zaplešeš, zasviraš, zapjevaš, izgovoriš… ili zagrliš, izrazi se u svom trenutku.
Osjeti izbor i samo kreni, ovo je samo tvoja Pozivnica U Trenutak! Slobodna si! Slobodan si!
A sad moja praktična, uzemljena, maštovita i kreativna razina rješavanja životnih problema.
Pozivnica u trenutak se pokazala kao fantastičan alat za samootkrivanje i istraživanje svega što jesam, kroz moju biografiju, viziju života, genogram, human design i bilo koju životnu konstelaciju.
U mom partnerskom odnosu pomogle su da ponovno naučimo više razumjeti sebe da bismo razumjeli onog drugog. Bila je to faza u kojoj smo se složili da se nismo složili.
Značenje riječi u našoj komunikaciji ponekad bi nas dovelo u vrlo nespretnu poziciju. Oboje smo shvatili da pričamo o istom iz vrlo različitih pozicija (referentnog okvira). Bilo je fantastično za osvijestiti da je ta različitost toliko duboka da smo poželjeli riječi, koje su vrlo često zastupljene u našem partnerskom odnosu, doslovce svaku za sebe predstaviti onome drugom. Za mene je riječ ,,zahvalnost,, vrlo zastupljena, dok kod mog partnera izaziva odbojnost. Bilo mi je važno čuti što je to zbog čega on osjeća odbojnost, a ja je toliko volim. Malo- pomalo, čuli smo jedno drugo, osjetili jedno drugo, izgovorili i upoznali se na totalno novoj razini, premda smo 12 godina zajedno.
Prostor koji smo stvorili za vrijeme ove ,,igre“ pomogao nam je da s namjerom više prisutnosti u tišini slušamo s poštovanjem ono drugo. Otvorili smo pristup nesvjesnom, simbolički asocijativnom strujanju svijesti. Sjećanja koja su počela dolaziti iz nesvjesnog bila bi najnježnija priča koju smo jedno drugome mogli ispričati. Most koji smo stvorili svom odnosu kroz posve drugačiju komunikaciju dao je potpuno isti smjer našim životima, s lakoćom i uvažavanjem svakog tempa i dinamike.
Na ovaj način ponovno smo upoznali same sebe i ono drugo sa svim onim blagom koje smo nosili, sve ono nevidljivo i strašno postalo je vidljivo, nježno, mirno, dostojanstveno, ponosno, hrabro, slobodno i ljubavno.
Sad znate zašto život i ljubav uvijek nađu PUT
i
zašto radost uvijek stvara novu radost.
Marin&Ivana
